Damanhur
Damanhur je po mnogo čemu posebna federacija zajednica koja se je smjestila u podnožju talijanskih Alpa, u dolini Valchiusella. Sa svojom vlastitom socijalnom, političkom i ekonomskom strukturom koja je zasnovana na principu praktične primjene duhovnih učenja, Damanhur danas privlači ogromno zanimanje javnosti. Damanhur je osnovan 1977. godine od strane grupe ljudi čiji glavni inicijator je bio Oberto Airaudi. Oberto još uvijek živi i radi u Damanhuru i mnogi ga smatraju svojom inspiracijom. Danas Damanhur ima oko 850 stanovnika, svoj legalni ustav, vladu sa izabranim članovima, vijeće, pravni sistem, škole, svoju vlastitu valutu (Credito, koji vezan uz tečaj talijanske lire), zastavu, kalendar i dnevne novine. Damanhur je također i međunarodno priznat centar za duhovna istraživanja, umjetnost i tehnologiju, te njihov univerzitet ezoterije i umjetnosti privlači studente filozofije i duhovnih znanosti iz cijelog svijeta. To je najveća grupa koja utemeljuje skoro zaboravljene mudrosti drevnih naroda, te najveća duhovna zajednica u svijetu. Damanhurijevci su osnovali preko 50 vrsta raznih privatnih poslova i usluga koje obavljaju što tvori ekonomsku bazu Damanhura. Damanhur ima doktore, pravnike, učitelje, medicinske sestre, kompjuterske stručnjake... Život u Damanhuru ne znači nužno i rad u njemu ali svi građani na neki način doprinose rastu zajednice. Stanovnici Damanhura vjeruju da je duhovna evolucija praktično izvediva jedino među ljudima koji slično misle i dijele jednaku predanost ka vlastitom samousavršavanju i prema dobru cijelog čovječanstava. Svakih šest mjeseci biraju se Vodiči koji imaju duhovnu upravljačku funkciju i prezentaciju dugoročnih planova razvoja Damanhura. Damanhur predstavlja način života i mišljenja koji se zasniva na istraživanju, igri i transformaciji. Time oni nastoje prerasti sve svoje dosadašnje ograničene navike i stvoriti mjesto za nove, moćnije vizije stvarnosti. Naglasak je na istraživanjima u svim poljima, od društvenog modela do alternativnih energija, od tehnologije do umjetnosti. Istraživanja koja se tamo provode po mnogima graniče sa čistom znanstvenom fantastikom, kao što je npr. njihov svjetski poznat projekt putovanja kroz vrijeme o kojem će biti više riječi u idućem broju.
Damanhurijevci ne žive izolirani od ostatka svijeta. Turisti i posjetioci doprinose njihovoj ekonomiji, a zajednička sredstva ulažu se u školovanje, umjetnost i istraživanje alternativnih energija. Prvi i najvažniji princip filozofije Damnahura je: SVE JE PROMJENJIVO. Promjena je važan faktor u političkom i socijalnom sistemu Damanhura. Zajednica prolazi kroz konstantni proces evolucije od jedne male zajednice pa do današnje složene strukture federacije.
Federacija Damanhur posjeduje šume, farme i preko 70 zgrada koje uključuju domove, laboratorije, škole, umjetničke studije... Stanovnici mogu sami odlučiti što će raditi i na koji način doprinositi zajedničkoj ekonomiji. Na dobrovoljnoj bazi svaki stanovnik daje nekoliko sati rada mjesečno za javno dobro. To može biti rad u vrtu, šumi ili bilo šta drugo.
Damanhur je jedinstvena duhovna i vjerska grupa čija uvjerenja su razvijena na osnovu nekoliko drevnih izvora: Keltskog poganizma, Keltskog kršćanstva, egipatske i grčke poganske religije. Također su prisutni utjecaji Gnosticizma, New Age pokreta i Teozofije.
HRAM ČOVJEČANSTVA
Središte aktivnosti Damanhura je svakako Hram Čovječanstva, podzemni kompleks na više razina koji se sastoji od sedam dvorana. Sagrađen je u srcu planine i čini ga niz podzemnih dvorana gdje umjetnost i ljepota postaju sredstvo komunikacije sa Božanskim. Dvorane su povezane jedna sa drugom putem prolaza koji predstavljaju put koji svako ljudsko biće prolazi od svog rođenja do smrti pa ponovo do rođenja. Hram Čovječanstva, za one koji uđu u njega, metaforički predstavlja pravi put inicijacije odnosno put u samog sebe. Svaki element arhitekture Hrama slijedi precizan proračun forme i proporcije u skladu sa drevnim jezikom starim tisućama godina. Svaka dvorana posvećena je određenoj funkciji. Hram predstavlja trodimenzionalnu knjigu koja može biti čitana od onog koji posjeduje znanje za njeno čitanje. Hram je sagrađen na 6 različitih nivoa povezanih sa stotinjak metara prolaza. Ukupan prostor koji hram zauzima proteže se na 6.000 kubičnih metara, a visinska razlika između najviše i najniže točke iznosi 70m. Hram je građen isključivo ručno sa pijucima, lopatama i motikama. Jedini stroj koji je korišten u gradnji bio je pneumatski čekić. Kopanje unutar planine je sinonim kopanju unutar sebe. Grupa umjetnika koja je radila na interijeru Hrama koristila je mnoge tehnike koje su koristile drevne kulture ali koje su danas gotovo izumrle. Hram sadrži oko 800 m2 oslikane površine te oko 450 m2 raznih mozaika.
Damanhurijevci ne žive izolirani od ostatka svijeta. Turisti i posjetioci doprinose njihovoj ekonomiji, a zajednička sredstva ulažu se u školovanje, umjetnost i istraživanje alternativnih energija. Prvi i najvažniji princip filozofije Damnahura je: SVE JE PROMJENJIVO. Promjena je važan faktor u političkom i socijalnom sistemu Damanhura. Zajednica prolazi kroz konstantni proces evolucije od jedne male zajednice pa do današnje složene strukture federacije.
Federacija Damanhur posjeduje šume, farme i preko 70 zgrada koje uključuju domove, laboratorije, škole, umjetničke studije... Stanovnici mogu sami odlučiti što će raditi i na koji način doprinositi zajedničkoj ekonomiji. Na dobrovoljnoj bazi svaki stanovnik daje nekoliko sati rada mjesečno za javno dobro. To može biti rad u vrtu, šumi ili bilo šta drugo.
Damanhur je jedinstvena duhovna i vjerska grupa čija uvjerenja su razvijena na osnovu nekoliko drevnih izvora: Keltskog poganizma, Keltskog kršćanstva, egipatske i grčke poganske religije. Također su prisutni utjecaji Gnosticizma, New Age pokreta i Teozofije.
HRAM ČOVJEČANSTVA
Središte aktivnosti Damanhura je svakako Hram Čovječanstva, podzemni kompleks na više razina koji se sastoji od sedam dvorana. Sagrađen je u srcu planine i čini ga niz podzemnih dvorana gdje umjetnost i ljepota postaju sredstvo komunikacije sa Božanskim. Dvorane su povezane jedna sa drugom putem prolaza koji predstavljaju put koji svako ljudsko biće prolazi od svog rođenja do smrti pa ponovo do rođenja. Hram Čovječanstva, za one koji uđu u njega, metaforički predstavlja pravi put inicijacije odnosno put u samog sebe. Svaki element arhitekture Hrama slijedi precizan proračun forme i proporcije u skladu sa drevnim jezikom starim tisućama godina. Svaka dvorana posvećena je određenoj funkciji. Hram predstavlja trodimenzionalnu knjigu koja može biti čitana od onog koji posjeduje znanje za njeno čitanje. Hram je sagrađen na 6 različitih nivoa povezanih sa stotinjak metara prolaza. Ukupan prostor koji hram zauzima proteže se na 6.000 kubičnih metara, a visinska razlika između najviše i najniže točke iznosi 70m. Hram je građen isključivo ručno sa pijucima, lopatama i motikama. Jedini stroj koji je korišten u gradnji bio je pneumatski čekić. Kopanje unutar planine je sinonim kopanju unutar sebe. Grupa umjetnika koja je radila na interijeru Hrama koristila je mnoge tehnike koje su koristile drevne kulture ali koje su danas gotovo izumrle. Hram sadrži oko 800 m2 oslikane površine te oko 450 m2 raznih mozaika.
 |
Hram je pravi alkemijski laboratorij i mjesto za meditaciju. On sadrži pomno obrađenu i razrađenu simboliku svih duhovnih putova u svim epohama. On predstavlja slikovitu demonstraciju onog što je moguće ostvariti kada se u potpunosti aktivira kreativnost grupe ljudi koji su povezani zajedničkim idealom. Hram je dizajniran tako da može slaviti sve ljudske umjetnosti te čini savršen prostor za ples, pjevanje, muziku i kazalište. Svaka dvorana ima svoju posebnu akustiku koja uvišestručuje zvuk i pretvara ga u čistu energiju. U drevnim tradicijama, svaka umjetnička izvedba je smatrana kao sveti ritual te su samo svećenici mogli biti izvođači odnosno glumci. |
Prapočetke Damanhura nalazimo 1975. godine kada je Oberto Airaudi radio na poučavanju ljudi raznim duhovnim vještinama. Oko sebe je skupio stalnu grupu od 15 - 20 ljudi koji su sačinjavali Horus centar. Iz njihovog ranog rada proizišla su tri bitna kriterija vezana uz budući razvoj grupe i nevjerojatni zadatak koji će oni trebati poduzeti u budućnosti. Prvi se je ticao grupe same. Shvatili su da glavni poticaj duhovnog razvoja nije na individualnoj bazi već je to bio zajednički napor grupe. Grupa kao takva, omogućuje da se prikupi dovoljno energije da se poduzme nemoguće. Drugi aspekt je bilo shvaćanje da duhovni napredak dolazi direktno kroz akciju. To nije bilo pitanje meditacije već primjene meditacije kroz praktičnu akciju u materijalnom svijetu sa ciljem postizanja duhovne transformacije. Kako je grupa postajala sve jača, postavilo se pitanje nekog mjesta gdje bi mogli više boraviti zajedno. Tako je poduzeto golemo višegodišnje istraživanje koje je provedeno od strane Oberta i bliskih prijatelja. Rezultat toga bilo je mjesto u dolini Valchiusella.
ZAŠTO BAŠ DOLINA VALCHIUSELLA?
Izbor da se Damanhur osnuje baš u Valchiuselli i da se tu sagradi Hram Čovječanstva nije napravljen slučajno. Prema Damanhurijevcima, ova dolina posjeduje jedinstvene karakteristike: ona ima najveću koncentraciju raznih minerala u svijetu te se točno u njoj nalazi križanje četiri Sinkronih linija. Učenje o Sinkronim linijama govori da su to rijeke energije koje okružuju Zemlju i povezuju je sa univerzumom. Ti energetski tokovi sposobni su da uskladište velike sile prisutne u svemiru te mogu promijeniti događaje, biti nosioci ideja, misli i tako utjecati na sva živa bića. One su komunikacijski kanali sa svemirom, koji sadrže neograničen izvor znanja, poput knjižnice koja sadrži sve znanje čovječanstva. Mreža Sinkronih linija se sastoji od devet glavnih vertikalnih linija i devet glavnih horizontalnih linija, plus nekoliko manjih linija koje su sagrađene od ljudskih bića. Sjecište dvije vertikalne linije sa dvije horizontalne, tvori tzv. 'svjetlosni čvor' Sinkronih linija. To je ulazna točka za cijelu mrežu linija. Na Zemlji postoje samo dva takva čvora: jedan je na Tibetu a drugi je upravo u dolini Valchiusella gdje je osnovan Damanhur.
USPJEŠNA INTEGRACIJA U DRUŠTVO BEZ REVOLUCIJE
Zanimljivo je da Damanhur, unatoč svojoj očitoj razlici prema vodećoj kulturi u Italiji i unatoč svojim brojnim inovacijama nikada nije imao neki značajniji sukob ili razmimolaženje sa talijanskom vladom. Za razliku od nekih vjerskih pokreta, on nikada nije imao fazu u kojoj se je išlo protiv normativnog sustava talijanske države. Ovaj primjer kulturne, ekonomske i socijalne integracije unutar neke države je bez sumnje element koji je sam po sebi vrijedan razmatranja.
PISMO NAMJERE
Kako bi obilježili početak svake nove Damanhurijevske godine, Vodiči Federacije pišu Pismo Namjere u kojem su izneseni prijedlozi razvoja Damanhura. Ono može sadržavati prijedloge za nove projekte i neke indikacije kako stanovnici mogu razviti i postići novi nivo razumijevanja. Stanovnici također pišu individualno pismo namjere iznoseći ideje, snove i smjernice svog vlastitog razvoja tokom sljedećih 12 mjeseci.
PRIPADNOST LJUDIMA
1986. godine, 10 godina nakon osnivanja, stanovnici Damanhura su shvatili da nisu više zadovoljni samo s tim da jednostavno žive zajedno i stvaraju novo društvo. Nešto je nedostajalo, nešto što bi stvorilo dublju vezu, jaču zajednicu koja bi s vremenom mogla postati sve snažnija. Dan i noć u dubokoj kontemplaciji tragali su za odgovorom. Naposljetku, pronašli su pitanje koje je bilo sposobno ujediniti srca i umove u zajednički ritam. Bilo je to pitanje: Što ja želim?. Kao odgovor su dobili da je svaka individua željela prepoznati sebe kao svjestan dio nečeg većeg sa ciljem kreiranja stvarnosti koja prihvaća osjećaje i snove svakog ponaosob. To bi značilo kreiranje jednog većeg entiteta koji bi bio živi rezervoar ideja i energije. Tako je iz društvene, duhovne i emotivne unije rođen kolektivan entitet nazvan Ljudi Damanhura. Biti dio Ljudi znači dijeliti njihove ideale, kulturu i umjetnost te kreirati svijet i okolinu koja je istinita refleksija njihove vlastite vizije. Ljudi nisu samo jednostavna suma individua; Ljudi i sve individue koje čine taj entitet povezani su procesom simbioze. Evolucija Ljudi čini da individue koje ga sačinjavaju napreduju brže, isto tako Ljudi napreduju sa napretkom svakog pojedinog elementa. Takva simbiotska veza rezultira jednom kompleksnom formom koja je sposobna proizvesti snažnu duhovnu silu. Svatko ponaosob prima energiju i inspiraciju od ove sile. Entitet nazvan Ljudi je poput živog organizma koji raste i razvija se, omogućavajući svakom ponaosob da putem njega kontaktira sve više i više dimenzije božanskog.
| Ljudi Damanhura su jedan organizam koji se obogaćuje i sa prisutnošću mnogih ljudi koji ne žive u Federaciji, ali koji žele imati priliku da rade za duhovni razvoj svih. Način života koji je zasnovan na neprekidnom istraživanju i eksperimentiranju, ljubavi, pozitivnim mislima i želji da se nadrastu samopostavljena ograničenja, glavne su karakteristike onih koji pripadaju Ljudima. Ljudi su rođeni sa željom da se na konkretan način realizira ideja oslobođenja i probuđenja principa Čovječnosti kao božanskog, duhovnog i materijalnog principa, da se kreira model samo-dovoljnog načina života zasnovan na ideji suživota i ljubavi s drugima. Damanhurijevci tvrde da svatko tko želi u praksi poduprijeti ove ideje može biti dio Ljudi i ujediniti svoje vlastite karakteristike, talente i sposobnosti u jedan zajednički pravac definiran kroz entitet Ljudi. Pripadanje Ljudima počinje sa samom željom individue, a prestaje u momentu kada se ta želja izgubi. |  |
Živjeti život u njegovom punom intenzitetu i dubini, te moći doseći i pozdraviti svaku priliku za napredak i transformaciju, znači da ste sposobni jahati na valovima neprekidne promjene, kažu u Damanhuru. To zahtijeva veliku otvorenost ka pronalaženju novih interpretacija života, te znači moći staviti na kocku sve, uključujući i vaša vlastita ograničenja i strahove. To sve uključuje razumijevanje da je postojanje vječna igra koja se treba igrati. Igra je najbolja metoda za učenje kako živjeti. Ako smo sposobni očuvati mladenački duh te se suočavati sa problemima bez da budemo zastrašeni njima, mi možemo uživati u vlastitom postojanju sa ‘nevezanošću’ (uvijek djelujemo sa najboljom namjerom i potpuno prihvaćamo svaki rezultat koji proizlazi iz našeg odabira). Često, postavši odraslima, počinjemo sve shvaćati previše ozbiljno te tako nazadujemo od bivanja upravljačima igre do uloge običnih pijuna. Sa druge strane postoje opet oni koji nikada ništa ne mogu shvatiti ozbiljno. Na kraju svojih života oni shvaćaju jedino to da nikada nisu napravili niti jedan jedini pravi potez. U duhovnom i društvenom kontekstu kakav je Damanhur, igra je element koji promovira i potiče promjenu na jedan dinamičniji način. To je neka vrsta vakcine protiv rutine i navika. Veoma je važna sposobnost, ističu Damanhurijeci, u pronalaženju barem one trunke božanskog humora što svaka situacija u kojoj se nađemo, pa čak i ona najteža, nosi sa sobom.
MEDITACIJA
Meditacija je jedno o tri tijela koja tvore kostur Damanhura, zajedno sa Društvenim tijelom i dinamičkim tijelom nazvanim Igra Života. Meditacija za Damanhurijevce ne predstavlja samo disciplinu ili tehniku. Za njih je Meditacija življenje u skladu sa duhovnim principima koji se mogu primjenjivati 24 sata dnevno. Za njih Meditacija predstavlja vrlo širok put na kojem svaka individua može pronaći svoj osoban način kretanja u skladu sa univerzalnim zakonima. Kroz Školu Meditacije uče se primjenjivati razne tehnike koje se mogu koristiti za duhovni rast, ali one predstavljaju samo sredstvo a ne i cilj. Cilj Škole je naučiti individuu da bude u stalnoj interakciji sa fizičkim i nefizičkim svjetovima putem rada na sebi. Postoji jedna drevna priča koja kaže: "Nekad davno čovječanstvo je posjedovalo ogromno blago koje čovjek nije znao cijeniti.
 |
Zato je Bog počeo razmišljao o tome da sakrije to blago tako da će čovječanstvu biti vrlo teško pronaći ga, te će njegovo pronalaženje smatrati nečim iznimno važnim. Ali gdje da ga sakrije? - razmišljao je Bog. Ne na vrh planine, niti u dubine mora, tamo bi ga čovječanstvo zasigurno brzo našlo. Dakle, kuda? Naposljetku je odlučio da ga sakrije unutar samog čovječanstva jer je to jedino mjesto koje čovjek praktički nikada ne gleda." Ljudska bića rijetko gledaju unutar sebe samih jer ako otvore vrata svoje duše to će ih odvesti na trnoviti put znanja. Duhovni put Meditacije je individualan put, ali on također zahtijeva stalnu interakciju sa drugima. Senzitivnost, kreativnost, studiranje drevnog znanja se potiču kao korisni instrumenti za izražavanje i slavljenje potencijala svake individue. |
Autor: V. Sajković
indigo-svijet.hr
